Komunikacija i socijalizacija

Promjene u komunikaciji adolescenta sa njegovom porodicom


Adolescencija je faza puna dubokih transformacija, ne samo u tijelima i umovima naše djece, već i u odnosu koji smo do sada imali s njima. Ali zašto? Što pokreće tinejdžere da se povuku i imaju manje fluidan odnos sa porodicom? Kako se mijenja adolescentova komunikacija sa njegovom porodicom?

Da bi to bilo što manje teško, roditelji su spremni biti pripremljeni i informirani. Dalje ću vam reći o glavnim razlozima zbog kojih je adolescent treba se distancirati od svoje porodice i kakve ćemo promjene u komunikaciji primijetiti.

Za adolescenciju je karakteristično da predstavlja fazu u kojoj naša djeca prolaze kroz različite promjene: fizičke, kognitivne, emocionalne i relacijske. Je oko vrijeme prelaska u život odraslih u kojem se adolescent okreće prema unutra i distancira se od onih koji su mu do danas bili glavne i najvažnije referentne figure, njegovi roditelji. Faza izvjesne neravnoteže u kojoj su naši sinovi i kćeri skloni osjećaju snažne lične, društvene, etičke i moralne brige.

Njegova osećanja, sada više nego ikad na površini, u njima se stvaraju veliki emocionalni usponi i padovi. I oni i mi, njihovi roditelji, vidimo kako za samo nekoliko sati idu od najživljeg entuzijazma do apatije, frustracije, bijesa ili tuge.

To je ujedno i trenutak te prve ljubavi i u kojem počinju otkrivati ​​svoju seksualnost. Prijatelji mu postaju glavni uzor, vaše izvore informacija i vaše odane poverljive osobe, ljude vaših godina s kojima ćete razvijati snažne veze prijateljstva i sa kojima ćete želite provesti što više vremena.

Tako da adolescent traži i treba samoću za razmišljanje Iznad svega što se sada brine i osjeća, dok pokušavate dovesti u red zaplet misli, osjećaja i vjerovanja koji vam kognitivni razvoj, koji započinje u ovoj vitalnoj fazi, omogućava da provedete.

Uzimajući u obzir sve što je rečeno, mi kao roditelji moramo biti spremni suočiti se sa promjenama u komunikaciji koje će se dogoditi.

Jer vjerovatno ćemo promatrati kako se naše dijete izolira, zatvarajući se u svojoj sobi, izgleda da nas izbjegava ili ne želi razgovarati s nama. Može odbiti da nas prati u poseti ili porodičnom izletu koji smo zakazali. To se čak može dogoditi sramite se što vas prijatelji vide negde u našem društvu.

Suočene s ovim vrstama promjena u komunikaciji i u vezi važno je da ga poštujemo, da mu ostavimo prostora, da vas ne zastrašimo ili vam preplavimo pitanjima. U suprotnom će se osjećati napadnuto i istraženo, njegujući u njemu stav o povlačenju. Tako ćemo dobiti suprotan rezultat od onoga što smo namjeravali, odnosno umjesto da uspostavimo fluidan dijalog naći ćemo se sa zidom šutnje ili rezanjem odgovora.

To je faza u kojoj su rasprave obično češće adolescentova potreba da se utvrdi i strah roditelja da izgube kontrolu i autoritet nad svojom djecom. Loša kombinacija koja otežava komunikaciju, već je usložnjena određenim karakteristikama koje okružuju adolescenciju i o kojima smo razgovarali.

Ukratko, adolescent je počeo koračati prema svijetu odraslih tražeći svoj identitet, svoj način bivanja i ponašanja, svojim ciljevima i prioritetima. Da ga dobijem treba se distancirati od djeteta koje je to bilo, a samim tim i od svojih roditelja.

U stvarnosti, iako nam se može činiti tako iz njihovog ponašanja, nije stvarni ili potpuni raskid s nama. Ali ovo distanciranje moramo shvatiti kao transformaciju. To je ništa drugo do promjena, prilagođavanje, novi način povezivanja koji je potreban kako bi naša djeca postigla svoju neovisnost da bi se odrasli suočili sa zrelošću i odgovornošću koja je potrebna.

Na sve ovo je važno što roditelji reaguju glasanje o poverenju, bez obzira koliko to bilo teško, a da se ne izgubi iz vida činjenica da smo mi ti koji postavljamo granice i pravila koja garantuju porodični suživot.

Možete pročitati više sličnih članaka Promjene u komunikaciji adolescenta sa njegovom porodicom, u kategoriji Komunikacija i socijalizacija na licu mjesta.


Video: Znakovi na putu - Ana Bučević (Januar 2022).